Slika prikazuje figuricu i kockice iz društvenih igara. Na kockicama je napisano blockade. Slika simbolizira prepreke u psihoterapijskom procesu koje su u obliku mitova u psihoterapiji.

8 mitova vezanih uz psihoterapiju

Zašto krenuti na psihoterapiju i koje su njezine dobrobiti je vrlo često pitanje koja nam se mota po glavi. Ovaj članak je za vas, bez obzira na to razmišljate li o ovom vidu podrške ili ste već u procesu i pitate se što zapravo dobivate iz njega. Kako izbjeći nerealna očekivanja te koje su neke od najčešćih zabluda vezanih uz psihoterapiju, možete pročitati u nastavku. 

MIT: Psihoterapeut/kinja će riješiti moje probleme 

Često je psihoterapija kao pojam dosta mistificirana i ljudi imaju ideju da odlaze kod nekoga tko će im pružiti čarobno rješenje za njihove probleme u vrlo kratkom roku, nakon čega će se dogoditi velike promjene. U stvarnosti nam psihoterapeut/kinja ne daje rješenja nego nas vodi kroz proces promjena na kojima smo sami odlučili raditi. On/a nam pomaže sagledati stvari iz različitih perspektiva te nam pružiti podršku. Svaki klijent/ica je drugačiji/a te time ima i drugačiji tempo i brzinu rada, što značajno ovisi i o učestalosti seansi. 

MIT:  Tijekom psihoterapije ću naučiti kontrolirati emocije  

Emocije se ne mogu kontrolirati, one su naše reakcije na okolinu i na sebe same. U psihoterapiji se radi na integraciji različitih dijelova sebe, što uključuje također i prihvaćanje neugodnih i teških emocija kao sastavnog dijela života. Ono što se može naučiti jest bolja regulacija emocija za što je potrebno njihovo prihvaćanje. 

MIT:  Život mi treba biti jako stresan da bih se odlučio/la za psihoterapiju 

Rad na sebi, osvještavanje neadekvatnih obrazaca ponašanja i odnosa s drugima vodi do puno veće kvalitete života te bržem i lakšem prepoznavanju svojih i tuđih potreba. Da biste to činili ne treba vam se dogoditi neka izuzetno teška i traumatična situacija. Psihoterapijom se jačaju mehanizmi za nošenje sa stresom. Ona ujedno može biti dobra priprema za stresne i teške situacije u slučaju da se dogode u budućnosti.    

MIT: Ako sam u terapiji onda se bavim samo temama koje me trenutno muče

Svi mi reagiramo po nekim obrascima koje smo naučili još od djetinjstva. Ti naučeni obrasci utječu na naše razmišljanje, ponašanje i osjećaje koje imamo danas. Za dublji rad na sebi i korjenitije promjene je neophodno istražiti rane odluke koje smo donijeli o sebi, drugima i svijetu te kako se one manifestiraju trenutno. To je dosta zahtjevan proces i ponekad se čini kao da nema veze sa sadašnjosti, ali je zapravo ključan za razumijevanje nas samih.  

MIT: Velike promjene u terapijskom procesu moraju biti “dramatične” 

Jedna od čestih zabluda vezano uz psihoterapiju jest da će doći do neke velike promjene poslije koje ništa više neće biti isto, gdje se stvara neki novi ja/nova ja s novim odlukama. Radom na sebi promjena najčešće dolazi postepeno te je vidljiva kroz male životne sitnice i aspekte. Put prema promjeni je prije svega proces koji se često događa u malim koracima koji ponekad prolaze “ispod radara”, međutim to ne treba umanjivati njihovu važnost. 

MIT: Životna promjena je događaj

Tijekom psihoterapijskog procesa se često događaju različite spoznaje o sebi, drugima ili svijetu koje utječu na promjene ponašanja. Promjene su proces, a ne događaj. Kada nešto osvijestimo i poželimo promijeniti određeni stav ili ponašanje u početku nam treba više vremena da to učinimo. Kasnije nam novi modeli ponašanja prelaze u naviku i lakše ih ostvarujemo, međutim uvijek se može dogoditi da se zbog stresne situacije vratimo na staro. To je normalan dio procesa i ne znači da je napredak izgubljen.  

MIT: Tijekom psihoterapije se uvijek trebam osjećati dobro 

Rad na sebi je zahtjevan te ponekad bolan i neugodan. Često su teme o kojima oklijevamo govoriti, koje nam izazivaju nelagodu upravo one koje trebamo donijeti u terapiju. Terapija treba biti podržavajuća, a opet izazovna jer bez izazova nema napretka. Nećete se uvijek osjećati ugodno, nekad može doći i do preplavljenosti, međutim to je normalan dio procesa. Unošenje neugodnih i teškim emocija u psihoterapiju je jako važno jer je i to dio procesa. 

MIT: Psihoterapeut/kinja uvijek treba znati što treba činiti i što se s nama događa

Drugi znaju o nama onoliko koliko im mi sami to dopustimo. To vrijedi i za psihoterapiju. Psihoterapeut/kinja može pružiti podršku i ukazati na neke nove poglede i perspektive, međutim promjene se događaju ako je klijent/ica spreman prihvatiti ponuđeno, razmisliti o tome i dati prostor i priliku za nova učenja.     

Javite nam se i demistificirajte svoje mitove.

Scroll to Top